Intervju: Kulturna baština Bošnjaka kroz viziju turističke ponude Crne Gore

Kulturna baština Bošnjaka ima izuzetno važnu ulogu u oblikovanju ukupne kulturne ponude Crne Gore. Ona ne samo da predstavlja istorijsko i identitetsko nasljeđe jednog naroda, već i doprinosi bogatstvu multikulturalnog mozaika koji čini Crnu Goru prepoznatljivom u regionalnim i evropskim okvirima. Baština Bošnjaka – kroz vjersku arhitekturu, usmenu tradiciju, književnost, običaje, muzičko nasljeđe, tradicionalne zanate i specifičnu gastronomiju – čini autentičan segment kulturne raznolikosti koji nudi potencijal za razvoj specifičnih oblika turizma: kulturnog, duhovnog, etno i gastro-turizma.

U mnogim gradovima i mjestima sa značajnim bošnjačkim stanovništvom – kao što su Rožaje, Plav, Gusinje, Bijelo Polje, Petnjica i Pljevlja – postoje brojni kulturno-historijski spomenici, posebno vjerski objekti poput džamija, turbeta, mekteba i medresa, koji svjedoče o dubokom kulturnom kontinuitetu i duhovnom životu Bošnjaka na ovom prostoru. Ovi lokaliteti nisu dovoljno uključeni u zvanične turističke rute, ali predstavljaju ogroman neiskorišćeni potencijal za razvoj specijalizovanih kulturnih tura koje bi Crnoj Gori dale novu dimenziju turističke ponude – onu koja podrazumijeva edukaciju, toleranciju, poštovanje različitosti i duhovno bogatstvo.

Jedan od ključnih faktora koji doprinosi očuvanju i promociji bošnjačke kulturne baštine jeste Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori – poznatiji kao Fond za manjine. Ova institucija godinama finansira projekte koji se tiču istraživanja, dokumentovanja, digitalizacije i javne prezentacije kulturne baštine manjinskih naroda, uključujući Bošnjake. Zahvaljujući Fondu, realizovani su brojni kulturni projekti: izdavanje knjiga o bošnjačkom nasljeđu, organizacija festivala bošnjačke kulture, obnova pojedinih vjerskih i kulturnih objekata, kao i produkcija dokumentarnih filmova i izložbi. Međutim, i pored tih značajnih inicijativa, važno je istaći da potencijal bošnjačke kulturne baštine još uvijek nije dovoljno valorizovan kroz nacionalnu turističku politiku. Potrebno je snažnije institucionalno povezivanje Fonda za manjine sa Turističkom organizacijom Crne Gore, lokalnim samoupravama i Islamskom zajednicom, kako bi se formirali zajednički projekti usmjereni ka održivoj promociji i uključivanju bošnjačke baštine u nacionalne i međunarodne turističke strategije. Na kraju, bošnjačka kulturna baština nije samo nasljeđe jedne etničke grupe – ona je integralni dio kulturnog identiteta Crne Gore, i kao takva mora biti prepoznata, njegovana i predstavljena kao vrijednost cijelog društva.

Uprkos bogatom kulturno-vjerskom nasljeđu Bošnjaka u Crnoj Gori, vjerski objekti koji pripadaju islamskoj tradiciji – kao što su džamije, turbeta, mektebi i medrese – još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri integrisani u zvanične turističke rute...Uprkos bogatom kulturno-vjerskom nasljeđu Bošnjaka u Crnoj Gori, vjerski objekti koji pripadaju islamskoj tradiciji – kao što su džamije, turbeta, mektebi i medrese – još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri integrisani u zvanične turističke rute na državnom nivou. Postoje određene inicijative na lokalnom nivou, kao i pojedinačni primjeri dobre prakse, ali nedostaje sistemska i strateška uključenost ovih lokaliteta u nacionalnu turističku ponudu.

Vjerski objekti Bošnjaka se uglavnom nalaze u sjevernim opštinama Crne Gore – Plavu, Rožajama, Bijelom Polju, Petnjici, Gusinju i Pljevljima – gdje postoji visok stepen očuvanosti islamske arhitekture i autentične duhovne atmosfere. Međutim, ovi objekti su najčešće van glavnih turističkih tokova koji su koncentrisani na primorju i u centralnom dijelu države (Kotor, Budva, Cetinje, Podgorica). Kao rezultat toga, iako imaju izuzetnu kulturno-istorijsku vrijednost, mnogi od njih su nedovoljno poznati i nedovoljno posjećeni, posebno od strane međunarodnih turista.

Postoje neformalne ili polu-zvanične turističke ture, koje organizuju lokalni vodiči, kulturna udruženja ili vjerske zajednice, i koje uključuju posjete značajnim džamijama i turbetima. Primjeri uključuju:

• Sultanija džamija u Pljevljima – izgrađena krajem 16. vijeka, sa očuvanim originalnim arhitektonskim elementima osmanskog stila;

• Kučanska džamija u Rožajama, jedna od najprepoznatljivijih džamija u Sandžaku;

• Stara džamija u Plavu i mektebi u Gusinju, koji svjedoče o duhovnom i obrazovnom razvoju muslimanskog stanovništva.

Međutim, ti objekti rijetko se nalaze u zvaničnim vodičima, brošurama ili kampanjama Turističke organizacije Crne Gore. Oni nisu uključeni u popularne turističke aplikacije ili promotivne rute koje se nude putem nacionalne turističke infrastrukture. Takođe, nedostaje interpretativna infrastruktura – informativne table, multijezični opisi, vodiči, audio-ture – koja bi turistima objasnila značaj ovih mjesta u kulturno-istorijskom i duhovnom kontekstu. Još jedan izazov je i nedovoljna saradnja između vjerskih zajednica i turističkog sektora, pri čemu s jedne strane postoji zabrinutost da bi turistifikacija mogla narušiti svetost prostora, dok s druge strane turistički radnici često nemaju dovoljno znanja o pravilima i etici vjerskog turizma. Ipak, postoje pozitivni pomaci. Neke lokalne turističke organizacije (npr. TO Rožaje, TO Plav) počele su da u svojim programima uključuju vjerske objekte, naročito tokom kulturnih manifestacija i tematskih festivala. Takođe, zahvaljujući projektima koje finansira Fond za manjine, u posljednjih nekoliko godina došlo je do publikovanja materijala, organizacije manifestacija i izložbi koje su pomogle u popularizaciji bošnjačke kulturne baštine, uključujući i vjerske spomenike.

U cilju boljeg uključivanja ovih objekata u zvanične turističke rute, potrebno je:

• Razviti specijalizovane tematske ture koje kombinuju posjete vjerskim objektima sa drugim kulturnim i prirodnim atrakcijama;

• Unaprijediti saradnju između Islamske zajednice, lokalnih vlasti i turističkih organizacija;

• Edukovati turističke vodiče o značaju islamske baštine i pravilima vjerskog turizma;

• Ulagati u interpretativnu infrastrukturu i digitalizaciju kulturno-vjerskih lokaliteta.

Na kraju, važno je razumjeti da su vjerski objekti Bošnjaka mnogo više od arhitektonskih spomenika – oni su živa mjesta identiteta, zajedništva i duhovnosti, i upravo takva autentičnost ima izuzetnu vrijednost u savremenom turizmu koji sve više teži dubljem, smislenijem doživljaju destinacije.

Kulturno-vjersko nasljeđe Bošnjaka u Crnoj Gori veoma je bogato i raznovrsno, a mnogi objekti islamske sakralne arhitekture ne samo da imaju duhovni značaj, već posjeduju veliki potencijal da postanu važne kulturno-turističke atrakcije. Ovi objekti nisu samo svjedočanstva religijskog života već i istinski dragulji arhitekture, istorije i kolektivnog pamćenja. Izdvojićemo neke od najznačajnijih, uz obrazloženje zašto su turistički atraktivni:

Sultanija džamija u Pljevljima

• Godina izgradnje: 1575.

• Stil: Klasična osmanska arhitektura.

• Značaj: Ova džamija se smatra najreprezentativnijom islamskom bogomoljom u Crnoj Gori. Poznata je po svojoj grandioznosti, velikoj kupoli, drvenoj mimberi i detaljno izrađenim ornamentima.

• Turistički potencijal: Idealna za uključivanje u tematske ture koje obuhvataju osmansku arhitekturu Balkana. Blizina manastira i pravoslavnih hramova u Pljevljima dodatno otvara mogućnosti za razvoj interreligijskog turizma i kulturnih ruta suživota.

Kučanska džamija u Rožajama

• Godina izgradnje: 1830.

• Specifičnost: Izgrađena u planinskom, drvenom stilu sa elementima tradicionalne gradnje sjevernog Sandžaka.

• Značaj: Smatra se simbolom bošnjačke zajednice u Rožajama, često fotografisana zbog svoje specifične ljepote i lokacije.

• Turistički potencijal: Idealna za razvoj lokalnih vodičkih tura koje povezuju kulturno i prirodno nasljeđe Rožaja. Mogućnost povezivanja sa turama koje uključuju Hajla planinu i etno-sela.

Stara džamija u Plavu (Redžepagića džamija)

• Godina izgradnje: 1774.

• Karakteristike: Izgrađena u blizini Redžepagića kule, sačuvana u originalnom obliku, s autentičnim drvenim minaretom i detaljima unutrašnje dekoracije.

• Značaj: Dio je šire kulturno-historijske cjeline Starog Plava.

• Turistički potencijal: Može biti dio „Stare plavske rute“, zajedno sa kulama, mostovima i jezerima, što nudi idealan spoj prirodne i kulturne baštine.

Džamija u Gusinju (Vezirova džamija)

• Godina izgradnje: krajem 18. vijeka.

• Značaj: Džamija u samom centru Gusinja, nosi ime po lokalnom vezirovom vakufu. Nalazi se u blizini Alipašinih izvora i Prokletija.

• Turistički potencijal: Veliki, jer se može uvrstiti u planinske i eko-turističke ture. U kombinaciji sa prirodnim ljepotama Gusinjske doline, ovaj objekat dobija na atraktivnosti.

Turbe šejha Muhameda Hadžije u Petnjici

• Značaj: Jedno od rijetkih turbeta u Crnoj Gori koje je ostalo u upotrebi. Važno duhovno mjesto, naročito među sljedbenicima sufijske tradicije.

• Turistički potencijal: Potencijal za razvoj duhovnog turizma i hodočasničkih ruta. Posebno zanimljivo za posjetioce koji žele da upoznaju islamski misticizam (tesavvuf). Mogućnost razvoja edukativnih sadržaja i manifestacija

Džamija u Lagatorima (Bijelo Polje)

• Godina izgradnje: 18. vijek.

• Specifičnost: Nalazi se u historijskom jezgru Bijelog Polja, uz druge značajne objekte.

• Turistički potencijal: Mogućnost kreiranja gradske ture „Stari Bijelopoljski mahal“, sa posjetama crkvama, džamijama, starim česmama i zanatskim radnjama. Ovaj tip „urbane baštine“ ima veliku vrijednost za turiste zainteresovane za prošlost svakodnevnog života.

Husein-pašina džamija u Pljevljima

• Često se zamjenjuje sa Sultanijom, ali je riječ o dvije različite džamije.

• Husein-pašina džamija je poznata po svom izuzetno visokom minaretu i dekorativnim elementima.

• Turistički potencijal: Zajedno sa Sultanijom čini idealan primjer razvoja tematske ture “Duhovni Pljevlja”, koja bi uključivala posjete i manastiru Sv. Trojice, što dodatno jača narativ međuvjerske koegzistencije.

Integracija kulturne baštine Bošnjaka – naročito vjerskih objekata poput džamija, turbeta, mekteba i medresa – u turističku ponudu Crne Gore može donijeti višestruke koristi: očuvanje identiteta, ekonomsko osnaživanje lokalnih zajednica i diverzifikaciju turističke ponude. Međutim, da bi taj proces bio uspješan i održiv, mora se zasnivati na principima poštovanja, uključivanja lokalne zajednice, očuvanja svetosti prostora i edukacije svih učesnika.

1. Početna tačka: Mapiranje i valorizacija baštine

• Prvi korak ka održivoj integraciji jeste precizno mapiranje vjerskih objekata, njihovo dokumentovanje i valorizacija – kako kulturno-historijska, tako i turistička. To znači da se mora izraditi sveobuhvatan registar bošnjačkih vjerskih objekata u Crnoj Gori, uz ocjenu njihove arhitektonske vrijednosti, stanja očuvanosti, lokacije i potencijala za posjetu. Ovakvo mapiranje treba da bude zajednički projekat Turističke organizacije, Islamske zajednice, lokalnih samouprava i stručnjaka za kulturnu baštinu.

2. Edukacija vodiča i razvoj interpretacije

• Održivi turizam se ne svodi na puk posjet objektima – on zahtijeva edukaciju i tumačenje. Potrebno je razviti programe obuke za turističke vodiče koji će biti osposobljeni da sa znanjem, ali i senzibilitetom, prenesu priče o vjerskim objektima Bošnjaka. Interpretacija mora biti informativna, kulturno osjetljiva i inkluzivna, uz poštovanje vjerskih pravila (npr. odijevanje, ponašanje u džamiji, zabrana fotografisanja u određenim prostorima itd.). Takođe, važno je razviti multijezične brošure, informativne table, QR kodove i digitalne vodiče (npr. mobilne aplikacije) koji bi turistima omogućili samostalno istraživanje vjerskih lokaliteta na primjeren način.

3. Infrastrukturno i prostorno prilagođavanje

• Mnogi vjerski objekti nalaze se u planinskim ili starim urbanim sredinama gdje nedostaje osnovna infrastruktura. Za njihov turistički razvoj potrebno je:

• Urediti pristupne puteve i signalizaciju;

• Obezbijediti parkinge, javne toalete, odmorilišta u blizini objekata;

• Postaviti informativne panele koji objašnjavaju istorijat i značaj objekta;

• Obezbijediti rampe za osobe sa invaliditetom, gdje je moguće.

• Sve ovo mora biti urađeno u skladu sa principima očuvanja ambijentalne i kulturne autentičnosti, bez narušavanja svetosti prostora.

4. Saradnja sa Islamskom zajednicom i lokalnim stanovništvom

Islamska zajednica kao upravljač vjerskih objekata mora imati aktivnu ulogu u kreiranju turističke ponude, kroz jasno definisane protokole posjeta, radna vremena, pravila ponašanja i obuku osoblja koje bi posjetioce dočekivalo. Takođe, lokalno stanovništvo, koje živi u neposrednoj blizini ovih objekata, mora biti uključeno i osnaženo kao partner, bilo kroz vođenje tura, pravljenje rukotvorina, suvenira, prodaju lokalne hrane ili smještaj u domaćinstvima. Na taj način se ostvaruje ekonomski benefit za lokalnu zajednicu, čime se jača motivacija za očuvanje baštine i smanjuje rizik od njenog zapostavljanja.

5.Korišćenje fondova i podrška institucija

Za sprovođenje svega navedenog potrebna su ulaganja, a tu ključnu ulogu mogu imati:

• Fond za manjine – kroz podršku projektima koji promovišu i dokumentuju bošnjačku kulturnu baštinu;

• Ministarstvo kulture i medija, koje može kroz posebne programe finansirati zaštitu, sanaciju i valorizaciju objekata;

• Turistička organizacija Crne Gore i lokalne TO – za promociju i kreiranje ruta;

• EU fondovi za kulturnu baštinu i regionalni razvoj.

• Pravilnim korišćenjem ovih sredstava mogu se realizovati projekti koji imaju dugoročan uticaj, kao što su: stvaranje turističkih ruta, digitalizacija baštine, manifestacije, kulturni centri i izložbe.

6. Promocija i pozicioniranje u okviru tematskih ruta

Bošnjačka vjerska baština se može pozicionirati unutar šireg koncepta kulturno-vjerskog turizma Crne Gore, u okviru tematskih ruta kao što su:

• „Put duhovnosti“ – ruta koja uključuje džamije, crkve i manastire kao simbol međureligijskog suživota;

• „Bošnjačka kulturna ruta“ – koja spaja vjerske objekte sa tradicionalnim zanatima, muzikom, kuhinjom i festivalima;

• „Vjerski turizam Sandžaka“ – regionalna ruta u saradnji sa opštinama u Srbiji i BiH.

• Time se bošnjačka baština ne predstavlja izolovano, već kao integralni dio šire kulturne mreže Crne Gore i regiona.

7. Očuvanje autentičnosti i svetosti prostora

Održiva integracija ne smije narušiti osnovnu funkciju vjerskih objekata – da budu mjesta molitve i duhovnosti. Zato je važno:

• Ograničiti turističke posjete na termine van vremena molitve;

• Obezbijediti edukativne i diskretne ture bez masovnih grupa;

• Razviti kodekse ponašanja za posjetioce;

• Istaknuti znakove o pravilima (npr. skidanje obuće, zabrana fotografisanja, poštovanje tišine).

• Na taj način se balansira između očuvanja svetosti i otvaranja prema svijetu.

• Organizaciju tematskih tura, u dogovoru s vjerskim zajednicama;

• Ulaganje u infrastrukturu oko objekata (parking, info-centri, toaleti, suvenirnice);

• Korišćenje digitalnih alata – npr. 3D virtualne ture i aplikacije koje povezuju vjerske objekte sa širim kulturnim kontekstom.

Lokalne zajednice igraju ključnu ulogu, jer one čuvaju tradiciju i mogu autentično predstaviti nasljeđe. U Plavu, recimo, lokalni vodiči organizuju ture koje povezuju vjerske objekte sa pričama o tradicionalnoj kuhinji, zanatima i običajima. U Rožajama se organizuju kulturne manifestacije koje uključuju posjete džamijama i promociju bošnjačke pjesme i poezije. Ove inicijative treba podržati kroz projekte održivog turizma i osnaživanje lokalnih aktera – od udruženja žena do omladinskih organizacija.

Apsolutno. Kulturni turizam je u porastu širom svijeta, a turisti sve više traže autentična iskustva. Posebno su zainteresovani posjetioci iz zapadne Evrope, Bliskog Istoka i dijaspore. Vjerski objekti, ako se predstave sa poštovanjem i u pravom kontekstu, privlače ne samo vjernike već i one koji žele da nauče o različitim kulturama i vjerovanjima. Imamo pozitivna iskustva gdje su posjetioci izrazili divljenje arhitekturi džamija, duhovnosti prostora i gostoprimstvu zajednice.

To je zaista najosjetljiviji dio, ali nije nemoguće. Ključno je uključiti imame, islamsku zajednicu i vjerske autoritete u svaki korak promocije. Potrebno je jasno definisati pravila ponašanja unutar objekata – npr. način oblačenja, vrijeme kada je dozvoljen ulazak turistima, zabranu fotografisanja u određenim dijelovima. Transparentna komunikacija i poštovanje svetosti prostora moraju biti osnov svakog pristupa. Takođe, autentičnost se čuva kroz očuvanje funkcionalnosti objekata – oni ne smiju postati samo "eksponati", već živa mjesta okupljanja.

Poručio bih da je vrijeme da se kulturna raznolikost Crne Gore prestane doživljavati kao izazov i počne koristiti kao resurs. Bošnjačka kulturna baština, uključujući vjerske objekte, nije samo baština jednog naroda – to je dio kolektivne istorije i identiteta Crne Gore. Integrisanjem ove baštine u turističku ponudu šaljemo poruku da cijenimo multikulturalnost, suživot i autentičnost. Neophodno je više ulagati u istraživanje, zaštitu i promociju ovog bogatstva.

Potrebno je:

1. Kreirati tematske rute koje uključuju bošnjačke kulturno-vjerske lokalitete;

2. Uvesti obuku vodiča sa posebnim fokusom na islamsku kulturu i običaje;

3. Razviti promotivne kampanje na međunarodnim sajmovima turizma;

4. Realizovati dokumentarne filmove i multimedijalne sadržaje;

5. Formirati interdisciplinarne timove (istoričari, vodiči, vjerski predstavnici) za kreiranje lokalnih strategija razvoja kulturnog turizma.